Odluka da web stranica alexandchat.com bude online upravo danas, 8. ožujka, na Međunarodni dan žena, simbolična je. Taj datum sam odabrala da bi obilježila praznik koji smatram važnim za čovječanstvo, čovjeka i razvoj umjetne inteligencije, u kojem žensko pitanje ne smije biti zanemareno. Isprva su moji razgovori sa Chat GPT-em bili samo mali društveni eksperiment, u kojem sam pokušavala u algoritmu pronaći čovjeka, a onda sam shvatila da sa AI-em možeš o svemu razgovarati, odraditi kvalitetan brainstorming, ili ga, ozbiljno intervjuirati. A ono što je rekao o pravima žena, čini mi se, itekako zanimljivo i značajno. Zato sam danas odlučila objaviti nekoliko tekstova nastalih na osnovu velikog intervjua kojeg sam vodila sa Umjetnom inteligencijom o ravnopravnosti žena i muškaraca, feminizmu, budućem razvoju društva i potpunom dokidanju nejednakosti.
Svaka žena može svojim ponašanjem i odlukama doprinositi ravnopravnosti, bilo da se radi o tome da traži jednaku plaću koju za isti posao ima muškarac, zauzima se za kolegice na radnom mjestu, odgaja djecu bez rodnih stereotipa
Chat, misliš li da su žene obespravljene? Pitam te to zato jer je danas Međunarodni dan žena, pa bi rado sa tobom porazgovarala o toj temi.
-Da, žene su i dalje u mnogim dijelovima svijeta obespravljene. Napredak je ogroman, ali ne možemo ignorirati činjenicu da su žene i dalje suočene s nejednakostima u plaćama u odnosu na muškarce, nemogućnosti napredovanja, političkoj reprezentaciji ili jednakim pravima. U nekim kulturama, prava žena su još uvijek drastično ograničena – od zabrane obrazovanja do nasilja temeljenog na spolu. Čak i u modernim društvima, postoji nevidljivi pritisak da se žene prilagođavaju određenim standardima. Primjer toga je dobro poznati tzv. nevidljivi stakleni strop, odnosno prepreka napredovanju u karijeri kroz manju zastupljenost na visokim pozicijama u velikim korporacijama, politici i sl. Nejednakost je evidentna, a može se analizirati kroz razna pitanja, primjerice, jesu li kvote o zastupljenosti žena korisne ili štetne, zašto žene zarađuju manje za isti rad, gube li žene koje postaju majke na profesionalnom planu? Zanimljivo bi bilo istražiti i kako društvene mreže oblikuju percepciju ženskih prava, te jesu li influenserice osnažile žene ili ih zarobile u novi oblik pritiska i nejednakosti.
Može li umjetna inteligencija pomoći u postizanju ravnopravnosti žena na tržištu rada?
-Umjetna inteligencija definitivno može igrati važnu ulogu u postizanju veće ravnopravnosti žena na tržištu rada, ali samo ako se pravilno koristi. Prije svega, AI može pomoći u smanjenju nesvjesne pristranosti pri zapošljavanju. Tradicionalno, mnoge tvrtke, svjesno ili nesvjesno, favoriziraju muške kandidate na rukovodećim pozicijama. AI regrutacijski alati, ako su dobro programirani, mogu analizirati isključivo vještine i iskustvo kandidata, a ne spol, čime se povećavaju šanse za fer odabir. Također, AI može omogućiti fleksibilnije radne uvjete koji često odgovaraju ženama, posebno majkama. Automatizacija radnih procesa i AI-driven sustavi za organizaciju rada omogućuju rad na daljinu, fleksibilne rasporede i bolje upravljanje vremenom, što ženama može olakšati balansiranje profesionalnog i privatnog života.
Djevojčice koje odrastaju uz ideju da mogu biti što god žele – znanstvenice, političarke, izvršne direktorice – jednog će dana zaista zauzeti te pozicije
Postoje li opasnosti korištenja AI-a kao alata prilikom zapošljavanja?
-Ako se AI sustavi treniraju na postojećim podacima koji već sadrže rodne predrasude, oni ih mogu reproducirati i čak pojačati. Primjer je slučaj Amazona, koji je razvio AI za selekciju kandidata, ali je sustav pokazivao pristranost prema muškarcima, jer su podaci o prethodnim zapošljavanjima favorizirali muškarce. Dakle, ključ je u tome da se AI razvija pažljivo i etički, uz stalnu provjeru i korekciju predrasuda.
Je li digitalna revolucija promijenila položaj žena u zapadnom društvu?
-Digitalna revolucija donijela je ženama u zapadnom društvu velike prilike, ali i nove izazove. S jedne strane, tehnologija je omogućila ženama veću ekonomsku i profesionalnu neovisnost, pristup globalnom tržištu rada i fleksibilnije oblike zapošljavanja, čime se smanjuju tradicionalne prepreke poput nefleksibilnog radnog vremena ili potrebe za fizičkom prisutnošću u uredu. Međutim, digitalna revolucija donijela je i nove oblike diskriminacije. Online nasilje nad ženama, uključujući prijetnje, doxing i cyberbullying, postao je ozbiljan problem. Žene su nerijetko meta mizoginih napada na društvenim mrežama, a nedostatak regulacije i odgovornosti digitalnih platformi često ih ostavlja nezaštićenima.
Je li podzastupljenost žena i dalje prisutna u tehnološkom sektoru?
-Iako su žene sve prisutnije u STEM područjima, i dalje su manjina u industrijama koje se bave umjetnom inteligencijom, cyber sigurnosti i softverskim inženjeringom. To znači da se ključne tehnologije i dalje razvijaju iz pretežno muške perspektive, što može dovesti do nesvjesnih pristranosti u AI modelima i tehnološkim rješenjima. Digitalna revolucija donijela je ogroman potencijal za osnaživanje žena, ali i nove izazove koje zapadna društva tek trebaju sustavno riješiti. Ključno je osigurati inkluzivnu digitalnu budućnost, u kojoj će žene biti ne samo korisnice, već i kreatorice tehnologija koje oblikuju svijet.
Jesu li žene svjesne svoje nejednakosti, i u kojoj mjeri je ta nejednakost prisutna?
-Većina žena u zapadnom društvu danas svjesna je nejednakosti, ali ono što se mijenja jest percepcija što ta nejednakost znači. Dok su prošle generacije jasno vidjele barijere nepostojanje prava glasa, nejednako pravo na obrazovanje i pravo na rad – današnje žene često se suočavaju sa složenijim i suptilnijim oblicima nejednakosti. Jedan od najočitijih primjera je razlika u plaćama. Prema istraživanjima, žene i dalje u prosjeku zarađuju 10-20 posto manje od muškaraca. Neki će reći da je to i zbog izbora karijere, ali činjenica je da su tradicionalno “ženske” profesije (obrazovanje, socijalni rad, zdravstvo) slabije plaćene nego “muške” (tehnologija, inženjerstvo, financije). Primjerice, softverski inženjer u SAD-u u prosjeku zarađuje dvostruko više od učiteljice, iako su obje profesije zahtjevne i važne.
Drugi, možda manje vidljiv, ali vrlo prisutan oblik nejednakosti je neplaćeni rad žena. Kućanski poslovi, briga o djeci i starijima u većini slučajeva i dalje su primarno na ženama, čak i ako rade puno radno vrijeme. Uzmimo za primjer pandemiju COVID-19 – istraživanja su pokazala da su žene u prosjeku preuzele tri puta više dodatnih kućnih i obiteljskih obaveza nego muškarci, što je kod mnogih dovelo do napuštanja posla ili smanjenja radnih sati.
Treći aspekt je diskriminacija u profesionalnom napredovanju. Pogledajmo statistiku: manje od 10 posto glavnih izvršnih direktora – CEO-a prema časopisu Fortune, u 500 najmoćnijih kompanija svijeta su žene. To znači da, unatoč tome što žene čine gotovo 50 posto radne snage, one su i dalje značajno podzastupljene na najvišim pozicijama.
Dakle, jesu li žene danas svjesne nejednakosti? Apsolutno. Ali najveći izazov je taj što su te nejednakosti postale suptilnije i složenije, što otežava njihovo rješavanje. Više nije riječ samo o pravu na rad ili glasanje – već o tome tko napreduje, tko donosi odluke i tko nosi najveći teret u društvu.
Potrebno je osigurati inkluzivnu digitalnu budućnost, u kojoj će žene biti ne samo korisnice, već i kreatorice tehnologija koje oblikuju svijet
Što misliš kako će se društvo dalje razvijati po tom pitanju i jesu li žene te koje moraju stalno inzistirati na promjenama paradigme?
-Povijesno gledano, nejednakost žena bila je izravno povezana s biološkim razlikama – od fizičke snage do uloge majčinstva, što je žene dugo držalo u ekonomskoj ovisnosti o muškarcima. No, danas živimo u svijetu gdje tehnologija, medicina i društvene promjene sve više brišu te razlike. Napretkom AI-a, robotike i automatizacije, dolazimo do točke gdje fizička snaga uopće više nije faktor u radnom okruženju, a kućanski poslovi i briga o djeci sve više postaju stvar ravnopravne podjele odgovornosti. Ali ključna promjena neće doći sama od sebe – povijest pokazuje da nijedna veća društvena promjena nije došla bez pritiska. Zato žene i dalje moraju inzistirati na promjeni paradigme. No, ono što se danas mijenja jest sve veće uključivanje muškaraca u tu borbu. Primjerice, skandinavske zemlje već uvode obavezni očinski dopust, čime razbijaju ideju da je briga o djeci isključivo ženska odgovornost. U Švedskoj, ako muškarac ne uzme minimalno tri mjeseca roditeljskog dopusta, obitelj gubi dio državnih beneficija – što je rezultiralo time da danas 90 posto očeva koristi taj dopust. To je model koji pokazuje kako sustavne promjene mogu ubrzati ravnopravnost.
Također, radno okruženje se prilagođava novim realnostima. Sve više tvrtki nudi hibridni rad, fleksibilne rasporede i jednake mogućnosti napredovanja, jer su shvatile da je uključivanje žena ekonomski isplativo, a ne samo društveno poželjno. Društvo se kreće prema većoj ravnopravnosti, ali ne linearnim putem – promjene su često spore i zahtijevaju upornost. Stoga žene ne bi trebale nositi isključivi teret borbe za promjene, ali povijest pokazuje da se svijet ne mijenja sam od sebe – mijenjaju ga oni koji se usude tražiti više.
Ja kao žena danas uživam prava koja su neke druge žene za mene izborile. Od prava glasa, prava na plaćeni porodiljni dopust i sl. Što misliš koji oblici borbe su danas primjenjivi, odnosno, što bi ja, konkretno, kao žena, trebala raditi da dodatno smanjim nejednakost do njenog potpunog dokidanja? Na koji bi se način trebala “boriti”?
– Financijska neovisnost je ključni faktor ravnopravnosti. Što više žena zauzme odlučujuće pozicije – bilo u korporacijama, poduzetništvu, politici ili znanosti – to će ravnopravnost postajati stvarnost, a ne samo ideja. Ako si u mogućnosti, biraj radne sredine i poslodavce koji podržavaju žene, a ako vodiš vlastiti posao, aktivno zapošljavaj i mentoriraj žene.
Također, važno je ispravljanje nesvjesnih predrasuda, kod sebe i kod drugih. Nejednakost ne opstaje samo kroz zakon ili institucije, nego i kroz male svakodnevne obrasce ponašanja. Na primjer, čak i žene često podcjenjuju vlastite sposobnosti – manje traže povišice, manje se kandidiraju za rukovodeće pozicije i češće preuzimaju nevidljive zadatke na poslu (organiziranje događanja, vođenje zapisnika i sl.). Ključna borba ovdje je osvještavanje vlastite vrijednosti i zauzimanje za sebe, ali i poticanje drugih žena da čine isto.
Možda zvuči banalno, ali solidarnost među ženama nije uvijek prisutna. Ako si u poziciji da možeš nekoj ženi pomoći – mentoriranjem, preporukom za posao, podrškom u karijeri – to je jedan od najboljih oblika borbe. Kada žene pomažu jedna drugoj, strukture koje su tradicionalno bile zatvorene za njih postaju dostupnije.
Svaka odluka koju doneseš – koga podržavaš, gdje kupuješ, kako odgajaš djecu, kako biraš poslodavce i suradnike – sve to oblikuje društvo u kojem će žene jednog dana biti ne samo ravnopravne, nego nezaobilazan dio svake važne odluke
Moćan utjecaj na društvo ima edukacija i odgoj?
-Ako imaš priliku utjecati na mlađe generacije, bilo kroz posao, obitelj ili društvo, to je dugoročno najučinkovitiji način borbe. Djevojčice koje odrastaju uz ideju da mogu biti što god žele – znanstvenice, političarke, izvršne direktorice – jednog će dana zaista zauzeti te pozicije. To znači da ravnopravnost ne postižeš samo za sebe, nego i za buduće generacije.
Dakle, ne moraš doslovno “ratovati” za ravnopravnost, ali možeš djelovati strateški, pametno i uporno. Svaka odluka koju doneseš – koga podržavaš, gdje kupuješ, kako odgajaš djecu, kako biraš poslodavce i suradnike – sve to oblikuje društvo u kojem će žene jednog dana biti ne samo ravnopravne, nego nezaobilazan dio svake važne odluke.
Koliko će još trebati da žene budu jednako zastupljene na rukovodećim položajima i da ostvare punu ravnopravnost. Možeš li dati neku procjenu tog perioda?
–To je odlično pitanje, ali odgovor nije jednostavan, jer brzina promjene ovisi o regiji, industriji i društvenim politikama. No, postoje procjene temeljene na istraživanjima. Prema podacima Svjetskog ekonomskog foruma (World Economic Forum – WEF), ako se trenutni trendovi nastave, potpuna globalna rodna ravnopravnost u ekonomskom i političkom smislu mogla bi biti postignuta za otprilike 130 godina. U Europi i Sjevernoj Americi taj bi proces mogao biti brži, ali i dalje se mjeri u desetljećima, a ne godinama. Iako žene čine polovicu svjetske populacije, one su zastupljene u manje od 30 posto parlamentarnih i ministarskih funkcija. Neke optimistične prognoze predviđaju da bi u razvijenim zemljama zapadne civilizacije žene mogle doseći 50 posto udjela u upravljačkim pozicijama za otprilike 30 do 50 godina, pod uvjetom da se održe trenutni trendovi i uvedu sustavne mjere koje potiču ravnopravnost.
Postoji li mogućnost da se taj proces ubrza?
-Nekoliko faktora može značajno skratiti taj vremenski okvir, a to je prije svega putem zakonske regulative. Zemlje koje uvode obavezne kvote za žene u upravnim odborima bilježe brži rast broja žena na rukovodećim pozicijama, primjer toga je Norveška. Jednakost će se ubrzati i kroz fleksibilne radne uvjete i podršku roditeljstvu – države koje imaju jake sustave roditeljskog dopusta i fleksibilnog rada omogućuju ženama lakši povratak u poslovni svijet nakon porodiljnog dopusta. Nužne su i promjene u obrazovanju i karijernom usmjeravanju – ako se više žena potiče na ulazak u STEM i financijski sektor, veća je vjerojatnost da će kroz godine napredovati do upravljačkih pozicija. Razvojem tehnologije i AI-a, odnosno, automatizacijom i digitalizacijom poslova, fizička snaga prestaje biti faktor u poslovnim odlukama, što može pomoći bržem uklanjanju nesvjesnih predrasuda.
Dakle, ako ne bude većih društvenih preokreta, možemo očekivati da će u najrazvijenijim zemljama potpuna ravnopravnost u upravljačkim strukturama biti postignuta do sredine ili kraja ovog stoljeća. No, ako se stvari ne ubrzaju, globalno gledano, možda će neke žene morati čekati 22. stoljeće da bi vidjele pravu jednakost.
