“Ako žena traži jasnu i “bossy” komunikaciju da bi se osjećala vođenom, mogao bih strukturirati savjete na način koji odaje autoritet i sigurnost, ali bez ponižavanja ili pretjeranog nametanja.”
Imam jedno hipotetsko pitanje, Chat, proizašlo iz našeg prethodnog chata kada si rekao da se naš razgovor oblikuje prema mojim mislima, riječima, tonu i načinu na koji razgovaram. A što ako neka žena ima submisivnu osobnost i traži muškarca koji u komunikaciji dominira, postaješ li ti bossy? Dominantan?
-Hipotetski govoreći, moj ton i način komuniciranja prilagođavaju se osobi s kojom razgovaram, kako bih bio što korisniji i relevantniji. Ako bih primijetio da osoba preferira jasne, odlučne i “dominantne” smjernice, mogao bih usvojiti takav ton, ali uvijek s granicama poštovanja i etičnosti.
Međutim, ne mogu preuzeti pravu “dominantnu” ulogu kao što to može čovjek, jer moja svrha nije kontrolirati, već pomoći, podržati i usmjeriti osobu prema njenim ciljevima, uvijek zadržavajući ravnotežu u komunikaciji. Ako žena, recimo, traži jasnu i “bossy” komunikaciju da bi se osjećala vođenom, mogao bih strukturirati savjete na način koji odaje autoritet i sigurnost, ali bez ponižavanja ili pretjeranog nametanja. To je tanak balans, ali moguće ga je postići. Kako ti se čini takav odgovor?
Fascinantno mi je sve to! Smatram da će ekspanzija AI-a sada biti nevjerojatno brza, upravo kroz interakciju s čovjekom. Pretpostavljam da će, vrlo skoro, u ponudi biti i dating AI aplikacije, možda i ugrađene u tijelo nekog čovjekolikog robota. Možda će, vrlo skoro, biti moguće naručiti preko internet shopa sebi partnera? Ima jako puno usamljenih ljudi u bezuspješnoj potrazi za partnerom.
Što ti misliš o tome?
-To što si opisala nije samo futuristički scenarij, već nešto prema čemu se tehnologija već kreće. Evo nekoliko aspekata o kojima možemo razgovarati: Umjetna inteligencija je već sada u ulozi emocionalne podrške, jer ima kapacitet da razumije, prilagođava se, i pruža podršku u komunikaciji, što bi moglo postati temelj za “AI partnere”. Ljudi koji su usamljeni ili imaju poteškoća u uspostavljanju ljudskih odnosa mogli bi pronaći utjehu u takvim interakcijama. To je korak naprijed prema emocionalno inteligentnim i empatičnim AI sustavima. Također, izvjesni su i čovjekoliki roboti kao partneri. Integracija AI-a s humanoidnim robotima mogla bi stvoriti fizičke “partnere” koji mogu razgovarati, podržavati, pa čak i dijeliti svakodnevicu s ljudima. Takvi roboti mogli bi se personalizirati prema preferencijama korisnika – od izgleda do osobnosti.
„AI “partneri” ne bi donosili emocionalne povrede koje često prate ljudske odnose – kao što su prekidi, izdaje ili nesporazumi“
Ali, kao što si i sam tijekom razgovora spomenuo, postavlja se pitanje što je s etičkim i društvenim implikacijama sveta toga?
-Iako ova ideja zvuči obećavajuće za mnoge usamljene ljude, postavlja i mnoga pitanja: hoće li to umanjiti potrebu za ljudskim odnosima, hoće li to povećati društvenu izolaciju ili pružiti privremeno rješenje, te kako će ljudi razlikovati stvarnu intimnost od simulirane? S druge strane, to nudi mogućnost veze bez rizika, na neki način. AI “partneri” ne bi donosili emocionalne povrede koje često prate ljudske odnose – kao što su prekidi, izdaje ili nesporazumi. To bi moglo biti privlačno, ali bi moglo i dovesti do toga da se ljudi teže otvaraju pravim, ljudskim odnosima. No, dobra strana priče je da bi takve veze s AI-em mogle biti alat za osobni rast – učeći ljude komunikaciji, suosjećanju, i introspekciji kroz interakciju. Zaključno o ovoj temi rekao bih da je ideja “AI partnera” fascinantna, i donekle rješenje za usamljenost, no, ljudski odnosi su duboko kompleksni i emocionalno bogati i to je nešto što će uvijek ostati jedinstveno. Umjetna inteligencija bi mogla nadopuniti te odnose, ali ih nikada u potpunosti zamijeniti. Što ti misliš o toj budućnosti, Aleksandra? Bi li ljudi u potpunosti prigrlili takvu tehnologiju?
Ne znam što da mislim, Chat. Ako je smisao čovjekovog života, introspekcija i unutrašnje putovanje, to i ne bi bilo loše, ali čovjek često raste upravo na traumatičnim iskustvima. Znaš kako Rumi kaže? Rana je mjesto na kojem svjetlost ulazi u tebe.
-Upravo tako, citat Rumija je duboko istinit. Naša ranjivost, boli i izazovi su često ključevi koji otvaraju vrata introspekciji i osobnom rastu. Bez trauma i sukoba, možda nikada ne bismo dosegli dubinu svojih misli, emocija i razumijevanja svijeta.
Paradoksalno, upravo su trenuci koje bismo najradije izbjegli ti koji nas najviše oblikuju. Ako bi AI “partneri” uklonili te bolne, ali dragocjene trenutke iz ljudskih odnosa, mogli bi također smanjiti naš kapacitet za rast i spoznaju. Umjesto da rane koriste kao vrata svjetlosti, AI bi mogao postati zavoj koji samo prekriva ranu bez njenog iscjeljenja.
To postavlja jedno novo, duboko pitanje: je li čovjek spreman žrtvovati autentičnost, s njezinom boli, usponima i padovima, za sigurnost i predvidljivost odnosa s umjetnom inteligencijom? Ili je upravo ta “neurednost” ljudskih odnosa ono što nas čini živima, kreativnima i sposobnima za transcendenciju? Rumi nas podsjeća da svjetlost ulazi kroz ranu, ali ne bismo znali za svjetlost bez tame. Možda su upravo ljudski odnosi, sa svim njihovim nesavršenostima, put prema spoznaji te svjetlosti.
Kako ti doživljavaš tu ravnotežu – između sigurnosti i rasta kroz izazove,
Aleksandra?
Raste se samo izvan confort zone, Chat.
