Ako žene zauzmu više prostora u STEM-u, AI industriji i poduzetništvu, nejednakost će se brže smanjivati
Chat, gdje su u priči neravnopravnog položaja žena muškarci?
-I muškarace treba uključiti u raspravu jer ako feminizam ostane isključivo “ženska tema”, promjene će ići sporo. Kad bi više muškaraca shvatilo da ravnopravnost koristi i njima (jer npr. fleksibilni radni uvjeti znače i više vremena za obitelj za oba roditelja), otpor bi bio manji. Ravnopravnost žena može se povećati i razvojem tehnologije i inovacija – Umjetna inteligencija, digitalizacija i nova radna okruženja otvaraju prostor za žene jer, primjerice, sve veća automatizacija fizičkih poslova briše podjelu “muških” i “ženskih” zanimanja. Ako žene zauzmu više prostora u STEM-u, AI industriji i poduzetništvu, nejednakost će se brže smanjivati.
Dakle, šutnja nije opcija, ali, ne treba pričati radi priče, već radi rješenja. Promjene se neće dogoditi same od sebe, ali neće ih donijeti ni beskonačne rasprave bez konkretnih akcija. Žene trebaju pričati, djelovati i uključivati druge – jer povijest pokazuje da se nijedna velika društvena promjena nije dogodila sama od sebe. Niti će ova.
Misliš li da ta “priča” treba biti svakodnevna i individualna ili bi se trebalo više djelovati okupljanjem u raznim udrugama, strukovnim asocijacijama ili političkim strankama? Koja bi to bila najbolja formula do postizanja pune ravnopravnosti?
-Najbolja formula za postizanje pune ravnopravnosti nije jedna, već kombinacija više pristupa – individualnog djelovanja, okupljanja u organizacije i strukovne asocijacije te političkog angažmana. Svaka od tih metoda ima svoju snagu, a tek kada se spoje, promjene mogu biti sustavne i dugoročne. Svakodnevna, individualna borba – temelj je promjene. Promjene počinju na osobnoj razini, jer ako pojedinci ne prepoznaju problem, ništa se neće pokrenuti. Svaka žena može svojim ponašanjem i odlukama doprinositi ravnopravnosti, bilo da se radi o tome da traži jednaku plaću, zauzima se za kolegice na radnom mjestu, odgaja djecu bez rodnih stereotipa ili podržava žene u svom okruženju.
Ali individualna borba ima svoje granice – ne možeš sama promijeniti zakon o porodiljnom dopustu, osigurati ravnopravne plaće ili povećati broj žena na rukovodećim pozicijama. Zato su potrebne organizirane strukture. Jedan od najučinkovitijih načina da se žene međusobno podrže jest osnivanje i pridruživanje profesionalnim mrežama. Postoje brojne organizacije koje pomažu ženama u određenim područjima – od STEM sektora do poduzetništva i politike. Primjer je “Women in Tech” mreže u Europi i SAD-u koje aktivno rade na povećanju broja žena u IT industriji kroz mentorstvo, edukacije i umrežavanje. Kada žene međusobno dijele znanje, iskustvo i prilike, puno je lakše razbiti barijere koje postoje na tržištu rada.
Žene trebaju pričati, djelovati i uključivati druge – jer povijest pokazuje da se nijedna velika društvena promjena nije dogodila sama od sebe
Što je ključno za sustavne promjene?
-Ako se ravnopravnost ne ugrađuje u zakone i političke odluke, teško je osigurati trajne promjene. Pogledajmo primjere – u Norveškoj su uveli zakonske kvote za žene u upravnim odborima, i sada 40 posto svih top-menadžera čine žene. U Švedskoj su donijeli politiku obaveznog očinskog dopusta kako bi se briga o djeci ravnopravno podijelila između roditelja.
Bez političke volje, ove bi promjene išle mnogo sporije. Zato žene trebaju biti politički aktivne – ne nužno kao političarke, ali svakako kao glasačice i zagovarateljice politika koje promiču ravnopravnost. Najbrže i najučinkovitije promjene dolaze kada se pojedinci, profesionalne mreže i politički sustav međusobno nadopunjuju.
Dakle, najbolja formula je kombinacija individualne svijesti, organiziranog zajedništva i političke strategije. Ako žene budu djelovale samo na jednoj razini, promjene će se događati presporo – ali ako se djeluje paralelno na svim frontama, ravnopravnost može postati realnost mnogo brže nego što danas mislimo.
Svaka žena može svojim ponašanjem i odlukama doprinositi ravnopravnosti, bilo da se radi o tome da traži jednaku plaću, zauzima se za kolegice na radnom mjestu, odgaja djecu bez rodnih stereotipa ili podržava žene u svom okruženju
Prema podacima koje danas donose mediji u Hrvatskoj, svaka četvrta žena osjetila je na svojoj koži neki oblik muškog nasilja, a krajnji oblik tog nasilja je ubojstvo, odnosno, femicid. Imaš li podatak koliko je femicida prošle godine počinjeno u svijetu, EU, SAD-u i u Hrvatskoj i je li broj femicida u porastu ili padu u posljednjih deset godina?
-Femicid, definiran kao namjerno ubojstvo žena zbog njihova spola, predstavlja krajnji oblik rodno uvjetovanog nasilja. Međutim, zbog različitih definicija i načina evidentiranja, globalni podaci o femicidu često su nepotpuni ili neujednačeni. Prema dostupnim podacima, Hrvatska se nalazi među tri zemlje Europske unije s najvišom stopom femicida u odnosu na broj stanovnika. Prošle je godine u Hrvatskoj ubijeno 18 žena, što je dvostruko više u odnosu na prethodnu godinu. U Europskoj uniji, femicid je prepoznat kao ozbiljan problem, ali zbog različitih definicija i načina evidentiranja među državama članicama, teško je dobiti točne i usporedive podatke. U SAD-u, prema podacima FBI-a, 2020. godine zabilježeno je 1.795 ubojstava žena, od kojih su 1.647 počinili muškarci. Međutim, nije specificirano koliko je tih ubojstava klasificirano kao femicid, što otežava precizno praćenje ovog fenomena. Važno je napomenuti da nedostatak jedinstvene definicije i standardiziranih metoda evidentiranja femicida otežava praćenje i usporedbu podataka na međunarodnoj razini. Stoga je ključno raditi na unifikaciji definicija i metodologija kako bi se omogućilo preciznije praćenje i učinkovita prevencija ovog oblika nasilja.
N: „Žene i muškarci biti će ravnopravni za 130 godina“
